Čudan naslov, da.
Ovo jest prvi unos na ovom blogu,al svakako nije moj prvi post ikad.
Već sam jednom vodila blog, prije šest godina, na index.hr-u. Drugo je vrijeme to bilo, skroz. Imam osjećaj da je moja opsesija internetom od tada rasla lijenom putanjom - postala sam sve ovisnija o njemu,al sam sve manje želje imala sudjelovati u tom svijetu. U početku sam bila aktivna i u pisanju i u komentiranju na forumima, blogovima, stranicama.. Youtube još nije bija IN, barem ne nama na polu- maxADSLU, ono, brzine puža, buffering je bio pojam kojeg se sad srićom više niko ne sića.
I tad sam bila Shinka, i pisala dnevničku formu na blog, maštala da ću to jednom objavit negdi kad postanem poznati pisac, imala neku svoju naivnu filozofiju studentice književnosti. Kad gledam retrospektivno, kao da sam nazadovala od onda, namjesto da sam rasla, ja sam od svojih snova odustala i označila ih djetinjastim.
Kako to biva, lozinku od bloga sam ZABORAVILA, i pristup njemu više nemam.
Čitat ga ne idem, zbog nekog srama nad vlastitim mislima iz prošlosti, al valjda je tako sa svima.
Ali ime sam ostavila isto. Predugo sam pod "njim" djelovala, da bi ga se odrekla.
Još jednom kreće avantura poludnevničke forme, gradim sama sebi spomenik jer reče jednom jedan pjesnik da je riječ trajnija od mjedi.
Nema komentara:
Objavi komentar